Muzej Ive Andrića i skriveni život našeg nobelovca
🕑 6 min čitanja
Ne postoji značajnija književna ličnost na našim prostorima od Ive Andrića. Uporedo sa najvećim javnim priznanjima za svoje delo, koje uključuje i prestižnu Nobelovu nagradu, živi i kritička i istorijska nauka koja se bavi njegovim podrobnim proučavanjem. Čini se da u našoj nauci ne postoji opus koji je detaljnije pročavan i ne postoji pisac o kome se, s punim pravom, više hvalospeva napisalo.
Pa ipak ne postoji ni ličnost o čijem se privatnom životu manje pouzdanih činjenica zna. Uprkos četi stručnjaka koji se iz godine u godinu marljivo bave arhivom i prepiskom iz Andrićeve zaostavštine, čini se da kompletnih podataka o njegovoj privatnosti nema i da neki Andrićevi postupci iz prošlosti nikada neće biti do kraja rastumačeni. Delo o kome ima na hiljade opsežnih studija u zemlji i inostranstvu, stoji nasuprot tajanstvene, diskretne, tihe ličnosti njegovog tvorca.
Zbog svega ovoga, Muzej Ive Andrića u Beogradu može biti prava destinacija za sve one koje su inspirisani nenadmašnim romanima i pripovetkama poželeli da saznaju nešto više i o samom autoru.
Ivo Andrić i Beograd
U nedavno objavljenoj studiji Žanete Đukić Perišić „Nebo nad Beogradom“ podrobnije se govori o specifičnom odnosu koji je Andrić imao sa prestonicom. Izabravši ga za prvu destinaciju nakon završetka Prvog svetskog rata, Beograd grad pobede, izgradnje, poleta i jake umetničke scene, biće i mesto odakle će krenuti njegova galopirajuća diplomatska karijera.
Iako je bio namesnik državne administracije i u različitim svojstvima obišao Evropu, Beogradu se uvek vraćao. Za vreme Drugog svetskog rata, kada je mogao da izabere i drugačiji životni put, opet bira Beograd. Zato nije ni čudo što se baš u Beogradu, u salonskom stanu na Andrićevom vencu 8, nalazi Spomen-muzej Ive Andrića, baš na mestu gde je proveo poslednje dane života sa suprugom Milicom Babić. Stan je delimično sačuvan u izvornom obliku – radna soba i dnevna soba su ostale netaknute, onakve kakve su bile i za života Ive Andrića, dok su ostale prostorije prilagođene muzejskoj postavci.
Foto: vreme.com
Iako na zvaničnom sajtu postoji i virtuelna tura, pravi uvid u zanimljive detalje iz piščevog života možete steći samo na licu mesta.
Mlada Bosna i početak književnog stvaranja
Kao što piše na prospektu koji svaki posetilac muzeja dobija na ulazu u muzej, Ivo Andrić je rođen u Dolcu kod Travnika 1892. godine. Spekulacije vezane za rodoslov i nepoznatog oca (zbog čega mu se dugo vukao nadimak fra-Ivo) nestale su tokom dugih godina školovanja. Iz ovog školskog perioda je možda najznačajniji boravak u Višegradu odakle mu se svakodnevno pružao pogled na čuveni most, koga će ovekovečiti u svom najpoznatijem romanu.
Zaokupljen idejom jugoslovenstva i željom da svi jugoslovenski narodi žive u svojoj slobodnoj državi, Andrić je još kao gimnazijalac postao predsednik u Hrvatskoj naprednoj organizaciji, da bi potom postao predsednik Srpsko-hrvatske napredne omladine iz koje će se kasnije razviti organizacija koju danas znamo pod imenom „Mlada Bosna“.
Koje posledice su proizišle iz bunta studenata okupljenih oko Mlade Bosne, znamo i sami – Veliki rat, prvi rat globalnih razmera u kome su učestvovale skoro sve velike svetske sile, a u kojoj je Srbija izgubila trećinu stanovništva. Uhapšen kao jedan od pristalica pokreta, provodi 9 meseci u zatvoru, gde je okrenut ka unutrašnjem počeo da piše poeziju.
U Spomen-muzeju posetioci mogu da vide prve objavljene radove Ive Andrića, svedočanstva iz škole, kao i fotografije iz tog perioda.
„Slobodni zidari“ i državna diplomatija
vako ko poznaje prilike u Srbiji, a o čemu nam je tako slikovito Branislav Nušić govorio u svojim komedijama, može da se upita kako je Ivo Andrić tako brzo i munjevito uspeo da napravi diplomatsku karijeru po dolasku u Beograd. Nije imao veza i protekcija, u prvim pismima se žalio i na skupoću glavnog grada, nije imao familiju koja bi ga „pogurala“ ka boljim položajima.
Odgovor može ležati u činjenici da je već na početku 20-ih godina bio član masonskog kluba „Preporođaj“, elitističke organizacije koja je okupljala pripadnike buržoazije i inteligencije. Kako kaže Žaneta Đukić Perišić, ova organizacija je imala „razgranatu društvenu moć i veliki uticaj na politička, ekonomska i kulturna kretanja“. Koliko dugo se Andrić zadržao među „slobodnim zidarima“ nije tačno poznato, ali ubrzo je kao član diplomatije dobijao nameštenja u evropskim prestonicama. Prvo odlazi u Rim koji ga je očarao, pa zatim priprema venčanja kralja Aleksandra Karađorđevića rumunskom princezom dok je bio u Bukureštu, zatim službuje u Trstu, Gracu, Marseju i Parizu. Na ulasku u muzej naići ćete na interaktivnu mapu Evrope koja pokriva sva piščeva službovanja.
Postoji priča da je iz organizacije izbačen nakon skandala sa kumom Gustavom Krklecom i njegovom ženom o čemu je beogradska čaršija pričala sa sočnim detaljima.
Berlinski dani Ive Andrića
Godine 1937. Ivo Andrić je postao pomoćnik ministra spoljnjih poslova, pa samim tim i drugi čovek jugoslovenske diplomatije. To ga je i odvelo u centar zbivanja, u Hitlerov Berlin pred početak Drugog svetskog rata.
Vlada Milana Stojadinovića je potpisala Trojni pakt i savez sa silama Osovine, a Andrić je trebalo da bude most između Beograda i Berlina i čovek od poverenja za realizaciju te orijentacije ka Nemačkoj. Čak je od Hitlera dobio agreman (pristanak šefa države da prihvati akreditovanog poslanika).
Izvor: politikin-zabavnik.co.rs
Međutim, da se nešto dešava mimo protokola, to je Ivo Andrić znao jer su u Berlin dolazili drugi poslanici, čak i sami Cvetković i Cincar-Marković u toku 1940. i 1941. godine. Zbog izuzimanja iz glavnih tokova državne politike, Andrić je tražio da bude povučen iz Berlina „zbog smanjenog autoriteta i poverenja koje vlada ima u njega.“
Zanimljivo je da u Muzeju možete da vidite sve ordenje i zasluge koje je Andrić dobijao tokom diplomatske službe, izuzev ordena dobijenog direktno od Hitlera. On nije sačuvan.
Ratni dani
Povratak u Beograd nije bio lak. Turbulentni period okupacije, raspada Jugoslavije i klasni preokret u državi koji je bio uvod za građanske ratove unutar zvaničnog, Andrić je proveo povučeno u pisanju.
Kada je neposredno po okončanju Drugog svetskog rata, 1945. godine Ivo Andrić objavio svoja tri velika romana Travničku hroniku, Gospođicu i Na Drini ćupriju, srpska i jugoslovenska književnost dobile su nenadmašna dela, bogata sadržajem, ispunjena iskustvom, lokalnom istorijom i specifičnim koloritom našeg podneblja.
Nobelova nagrada koja je usledila 1961. godine bila je samo potvrda da je u svetu prepoznat piščev kvalitet i da su balkanske teme i burna istorija ovog podneblja našle put i do inostranih čitalaca.
Nobelova nagrada
Posleratni dani Ive Andrića će biti jedno mirno razdoblje u životu pisca. Optužen za politički oportunizam i saradnju sa komunistima, bivši učesnik Mlade Bosne, bivši diplomata blizak Karađorđevićima, bivši poslanik lično odlikovan od Hitlera, samo će gledati da što mirnije i spokojnije provede penzijske dane u kojima će da se bavi svojim delom.
Izvor: ivoandric.org.rs
U isto vreme kreće i njegov zajednički život sa dugogodišnjom svojom ljubavi Milicom Babić. Sam Muzej, salon koji se može videti, delo je njene zamisli. Takođe videćete i odelo sa frakom koje je, budući kostimografkinja Narodnog pozorišta, kreirala za ceremoniju dodele Nobelove nagrade.
Posetioci muzeja mogu da vide plaketu, kao i samu Nobelovu nagradu.
Eksponti u muzeju – svedočanstvo jednog burnog veka
Pre nekoliko godina Muzej je osavremenjen, tako da je donekle promenio koncepciju izlaganja eksponata. Sada su fotografije i dokumenti sačuvani u fiokama, ali su na vidnim mestima postavljene fotografije iz zajedničkog života sa Milicom Babić i sa ostalim značajnim jugoslovenskim piscima. Fotografija sa komunističkim zvaničnicima nema.
Muzej je otvoren 1976. godine i hronološki prati život i stvaralaštvo Nobelovog laureata. Zastupljen je originalan muzejski materijal iz Legata Ive Andrića, fotografije, dokumenta, umetnički i lični predmeti, bogata biblioteka i časopisi. U muzej su preneti i materijali iz spomen-sobe iz Soko Banje, u kojoj je Andrić proveo neko vreme.
Ovo je idealno mesto ne samo za ljubitelje književnosti, koji bi da razotkriju tajnovitost iščevog života, već i za one koji bi želeli da bolje razumeju turbulentni 20. vek na ovom podneblju.
Izvor: nova.rs
Ovo je idealno mesto ne samo za ljubitelje književnosti, koji bi da razotkriju tajnovitost iščevog života, već i za one koji bi želeli da bolje razumeju turbulentni 20. vek na ovom podneblju.
Izvor slike: standard.rs
Povezane vesti
Komentariši objavu
Trenutno nema komentara na ovu temu.
0